Tehnike relaksacije nam pomažu da smanjimo napetost i anksioznost. Kada smo opušteni nalazimo se u specifičnom fiziološkom stanju koje je suprotno stanju tijela kada reaguje u situacijama stresa ili prilikom napada panike. Prilikom duboke relaksacije usporava se disanje, srčani ritam, krvni pritisak, te se smanjuje napetost mišića.

Usljed nerazumijevanja potrebe roditelja za podrškom, šaljemo poruku da roditelji trebaju uvijek biti jaki, da trebaju uvijek znati koje korake poduzeti vezano za dijete, da ne smiju posustati, da ne smiju biti slabi ili pokazati slabost.

U momentu vjerujemo da smo u životnoj opasnosti gdje nam prijeti srčani udar, padanje u nesvijest, gušenje ili gubitak kontrole nad sobom. S obzirom da se panični napadi javljaju iznenada i ponavljaju, javlja se intenzivan strah od budućih napada i posljedica do kojih može dovesti napad, te smo često zbog toga spremni izmijeniti svoje navike i ponašanja u određenim situacijama.

Tuga je nenaučen, spontan i prirodan proces koji ima svoju funkciju. Ukoliko se tugovanje sputava zbog različitih faktora, može doći do pojave ljutnje usmjerene prema sebi ili drugima, krivnje, ogorčenosti, ovisnosti i slično. Postoji nekoliko stanja kroz koja prolazimo tokom tugovanja, koja su potpuno prirodna i normalna: poricanje, krivnja, ljutnja, depresija i prihvatanje.

Svi smo barem nekada zamislili kako će dijete, koje planiramo da imamo u budućnosti, izgledati. Da li će imati našu kosu, boju očiju, visinu, da li će imati iste talente, vještine? Takva vrsta fantaziranja je posebno izražena kod budućih roditelja dok iščekuju bebu. Ovakvi snovi imaju svoju važnu ulogu – pomažu roditeljima da razviju afektivnu vezanost sa bespomoćnim i zavisnim novorođenčetom.

Šta se dešava sa ovim iskustvom kada roditelji dobiju dijete sa određenim poteškoćama? Roditelji su naglo suočeni sa realnošću, gdje postoji minimalna nada za ispunjenje njihovih snova.