Panični napad
Ko god je doživio panični napad, zna koliko je to zastrašujuće iskustvo. U momentu vjerujemo da smo u životnoj opasnosti gdje nam prijeti srčani udar, padanje u nesvijest, gušenje ili gubitak kontrole nad sobom („Poludiću“). Nakon što se simptomi smire, osjećamo se iscrpljeno i kao 'da nas je voz pregazio'.
Panični napad se sastoji od niza zastrašujućih tjelesnih simptoma koji mogu uključivati ubrzano lupanje srca, ostajanje bez daha, vrtoglavicu, mučninu, bol u grudima, znojenje, navale topline ili hladnoće, drhtanje, trnce u rukama i nogama i osjećaj nestvarnosti ili otuđenosti. S obzirom da se panični napadi javljaju iznenada i ponavljaju, javlja se intenzivan strah od budućih napada i posljedica do kojih može dovesti napad, te smo često zbog toga spremni izmijeniti svoje navike i ponašanja u određenim situacijama.
Šta se zapravo dešava?
Kada doživljavmao panični napad, mi zapravo pogrešno interpretiramo tjelesne simptome. Prvi panični napad obično se javlja tokom određenih stresnih situacija ili usljed umora, gladi, dehidracije ili bolesti. Prirodno je da se usljed takvih stanja jave fiziološke promjene kao što je lupanje srca, ubrzano disanje, znojenje ili vrtoglavica. Mi onda pogrešno interpretiramo te promjene kao da ćemo dobiti srčani napad, ugušiti se ili „poludjeti“. Kao rezultat tog iskustva, gdje vjerujemo da je naš život ugrožen, postajemo oprezni u vezi svojih tjelesnih osjeta. Ako ih pogrešno interpretiramo kao opasne, dolazi do porasta straha. Strah intenzivira tjelesne reakcije, kao što je lupanje srca, brže disanje, napetost mišića i slično. Tako se sve zavrti u krug koji kulminira paničnim napadom.
Koje su posljedice panike?
Iako vjerujemo u momentu doživljavanja paničnog napada da se dešava nešto opasno za naš život, vrlo vjerovatno je da će nakon kraćeg vremena panični napad proći.
Međutim, često se dešava da počnemo izbjegavati niz situacija kao što su otvoreni prostori, javna mjesta ili mjesta sa mnogo ljudi, jer ih asociramo sa pojavom paničnih napada. Može se desiti da zbog toga odbijamo izaći iz kuće ili možemo izaći vani samo uz pratnju određenih, bliskih osoba. To naravno može da dovede do niza drugih problema u profesionalnom, društvenom, porodičnom ili bračnom životu.
Šta može pomoći?
Kognitivno-bihevioralna terapija pokazala se kao uspješan tretman paničnih napada. . Također, postojeći lijekovi pokazuju visoku razinu uspješnosti u smanjenju simptoma paničog poremećaja.
Neki od načina na koje možete sami sebi pomoći:
Tehnike abdominalnog disanja ili druge relaksacijske tehnike
Zdravi način života kao što je redovna ishrana, dovoljno odmora, uvođenje hobija i stvari koje volimo i uživamo da radimo mogu doprinijeti osjećaju ravnoteže.
Posmatrati probleme kao svakodnevni dio života kojima treba pristupiti kroz aktivno traženje rješenja, ali i naučiti se da „pustimo“ stvari na koje nemamo uticaja.